
Dok se stanovnici Grocke svakodnevno suočavaju sa prašinom neuređenih ulica, deponijama i potpunim propadanjem dunavske obale, opštinsko rukovodstvo na čelu sa Aleksandrom Rajkovićem pokazuje nezapamćenu bahatost, stavljajući stranačke zadatke i lični komoditet daleko ispred elementarnih potreba građana.
Najbolji dokaz za ovaj opštinski javašluk i potpunu bruku jeste višenedeljna drama oko urušenog mostića koji spaja Bujanovačku i Bubanjsku ulicu u Kaluđerici, gde je nesposobnost lokalne vlasti po ko zna koji put izašla na videlo.
Tek kada je problem eksplodirao na društvenim mrežama, Instagram stranici moj_beo_grad i Fejsbuk grupi Gročanske vesti koja je prenela ovu objavu, gde je jasno dokumentovano da kamioni za smeće ne mogu da pređu preko popucalog betona i da građani sami vuku kante kako ne bi živeli u deponiji, naprednjačka svita se u panici setila da postoji.
Objava od 16. jula:

Umesto da blagovremeno reaguju na vapaje meštana koji su nedeljama upozoravali da im deca svakodnevno prolaze preko opasne provalije, opština je reagovala tek kada je pritisak javnosti postao neizdrživ, i to paničnim lansiranjem svoje dobro uigrane propagandne mašinerije za zamazivanje očiju.
Da je u pitanju klasično, bestidno obmanjivanje javnosti i hitno gašenje političkog požara, pokazuje i zvanično saopštenje Info službe opštine Grocka koja laže da su službe izašle na teren „nakon prijave građana komunalnoj inspekciji“.
Sami meštani su u svojim javnim apelima još početkom naglasili da je komunalna inspekcija već više puta izlazila na teren i slala izveštaje, ali da je opština sve to mesecima gurala pod tepih, čekajući valjda da neko doživi tešku nesreću pa da se sete za šta primaju platu.
Objava od 5. jula:

Da bi odgovornost potpuno skinuli sa sebe, izvukli su i čuveni birokratski izgovor kako je propust preko Kaluđeričkog potoka „nelegalno izgrađen bez projekta“, pa se postavlja logično pitanje zašto su čekali godine i potpuno urušavanje mosta pod točkovima kamiona da bi tek pod naletom narodnog besa ušli u brze pregovore sa Beograd vodama oko legalnog i bezbednog rešenja.
U celu ovu predstavu brže-bolje se uključio i lokalni portal pod apsolutnom kontrolom Aleksandra Rajkovića, čije stranice tokom radnog vremena uređuju skriveni zaposleni iz zgrade opštine, sisajući budžet i novac onih istih građana koje besomučno lažu i serviraju im jeftinu propagandu.
Tvrdeći kako im se „ekskluzivno“ javio zabrinuti stanovnik Kaluđerice da ih obavesti kako su u sedam ujutru stigle mašine, ovaj režimski bilten je namerno prećutao činjenicu da inspekcija pre toga nije uradila apsolutno ništa i da haos traje već predugo.
Ostaje pitanje ko se zapravo krije iza uloge „zabrinutog građanina“ koji je obavestio ovaj portal o dolasku mehanizacije. Da li je slučajnost što je tih dana većnik u Gradskoj opštini Grocka Rade Ivetić, prema svedočenjima pojedinih meštana, viđen kako fotografiše rupe i oštećenja u Kaluđerici?
Ostaje nejasno da li je ovo slikanje deo njegovog zvaničnog opisa posla ili mu je to kazna koju mu je Rajković odredio nakon što su se nedavno žestoko posvađali unutar svoja četiri zida.
Sva ova nategnuta, amaterska režija i jeftina propaganda služe samo da bi se Rajkovićeva opština prikazala kao ažurna vlast koja reaguje u roku od odmah, iako čitava opština Grocka zna da je istina potpuno drugačija – da nema pritiska javnosti i društvenih mreža, oni prstom ne bi mrdnuli dok se sve ne bi srušilo u potok.
Slobodan Simić