
Živi svedoci potpunog sloma lokalnog sistema i nesposobnosti naprednjačke vlasti su građani Grocke koji ovih dana, po ekstremnim i opasnim afričkim vrućinama, uzalud kucaju na vrata javnih institucija. Najsvežiji primer dolazi direktno iz ispostave PIO fonda u Grockoj, gde je potpisnik ovih redova lično bio i zatekao prazne hodnike, zatvorene šaltere i potpunu tišinu koja najbolje pokazuje u kakvom stanju se nalazi ova ustanova.
U samu zgradu se može ući, vrata nisu zaključana, ali unutra vlada potpuni tajac i zatiču se prazni holovi. Jedina živa duša koju tamo možete sresti je čovek iz obezbeđenja. Na izdavanju dokumenata i svim ostalim ključnim pozicijama nema apsolutno nikoga. Kako smo saznali, tek možda od ponedeljka će neko biti tu, jer trenutno nema ko da radi i čeka se zamena ali je izgleda nema. Ova rečenica najbolje oslikava problem sa kojim se građani suočavaju kada pokušaju da ostvare svoja osnovna prava.
Ovakva situacija nije samo profesionalni propust, već ozbiljan udar na građane koji zavise od ovih usluga. Bez ikakvog prethodnog obaveštenja, bez ijednog papira na vratima ili upozorenja na sajtu, ova ispostava je građane dočekala pustošem. Dok termometri danima pokazuju preko četrdeset stepeni, na desetine građana, mahom starijih, bolesnih i teško pokretnih penzionera, dolaze iz najudaljenijih delova opštine Grocka. Umesto da završe posao zbog kog su rizikovali zdravlje na nezapamćenoj žari, oni ulaze u prazne prostorije i poniženi se vraćaju kućama ne obavivši ništa.
Ovo što se dešava u PIO fondu nije izolovan incident, već matrica po kojoj funkcioniše cela opština Grocka. Gde god se čovek okrene, u koju god javnu ustanovu da zađe, svuda fale stručni radnici, redovni službenici i ljudi koji zapravo znaju i hoće da rade svoj posao. Međutim, to je samo jedna strana ove naprednjačke medalje. Sa druge strane, opštinske jasle i budžet pucaju po šavovima od prekobrojnih, preplaćenih stranačkih kadrova. Botova i partijskih poslušnika ima na hiljade, a veliko je pitanje da li većina njih uopšte zna gde im se nalazi radno mesto i da li ikada dolaze na posao.
Dok stručan kadar odlazi, a preostali zaposleni ne mogu da pokriju ni osnovne potrebe građana, milioni naših dinara odlivaju se u džepove onih čiji je jedini posao da rade u interesu vladajuće stranke, pišu hvalospeve po društvenim mrežama i čuvaju fotelje svojih šefova. Sramno je, neljudski i nedopustivo da naši najstariji sugrađani skapavaju po vrućini i mole za svoja osnovna prava, dok partijska armija troši naš novac za uskostranačke interese. Ovo je pravo lice Grocke danas – opština koja postoji zbog stranke, a ne zbog svojih građana.
Slobodan Simić